ŠTA JE PROBAVA?
Najkraće rečeno probava je proces usitnjavanja hrane na molekularnu razinu, apsorbiranja korisnih supstanci u organizam i eliminacija otpadnih tvari iz organizma. Probavni-gastrointestinalni sistem je najveći imunološki organ ljudskog organizma
(dug je oko 9 m.) a ujedno je prva linija odbrane od loših bakterija, gljivica i parazita.
Probavni sistem nije tek neka cijev kroz koju hrana prolazi, nego je centar našeg dobrog osjećanja. Uz pomoć milijardu različitih bakterija, crijeva upravljaju većinom reakcija razmijene tvari u našem tijelu (metabolizmom). Crijeva proizvode životno važne vitamine, enzime i aminokiseline i neutraliziraju one štetne tvari kojeunosimo prehranom.

Loš probavni sistem znači loše zdravlje. Prije 100 godina ruski liječnik i dobitnik Nobelove nagrade dr. Ilija Mečnikof je
spoznao i dokazao da „Smrt sjedi u crijevima”. Otkrio je da narodi sa Kavkaza svakodnevno konzumiraju fermentirane proizvode (kombuha, kefir, jogurt, itd) , da su izuzetno otporni na bolesti te da doživljavaju duboku starost. Zašto? Zato što su njihova crijeva zdrava! U crijevima se stvaraju one imunološke stanice koje naš organizam štite od otrovnih
tvari i uzročnika bolesti. U zdravim crijevima nalazi se tri puta više imunoloških stanica nego u slezeni, koštanoj moždini i limfnim žlijezdama zajedno. Ali ovaj sistem funkcionira za naše zdravlje samo onda, ako u crijevima radi dovoljno zdravih bakterija. Nigdje drugo u tijelu se ne održava intenzivniji kontakt s tijelu stranim tvarima kao u crijevima. Stoga nam je tamo potrebna snažna zaštitna barijera.

KAKO FUNKCIONIRA?
Ljudska probava započinje unošenjem hrane u usta. Tu se hrana zahvaljujući zubima usitnjava- žvaće te natapa pljuvačkom čime se omekšava i olakšava gutanje dok probavni enzimi u njoj započinju hemijski process razgaradnje.
Hrana se zatim guta i prolazi kroz jednjak i ždrijelo u želudac gdje se zahvaljući želučanim sokovima (enzim pepsin, hlorovodična kiselina i sluz) hrana dalje sitni i razlaže. Pepsin služi za degradaciju bjelančevina, hlorovodična kiselina razgrađuje masti, pruža optimalnu ph (ph 1-3) za rad pepsina i ubija većinu kontaminirajućih mikroorganizama koji su unijeti sa hranom dok želučana sluz razgrađuje kiselinu da ona ne bi oštetila stijenku želuca. Zidovi želuca su sastavljeni od elastičnih mišića koji se u toku probave grče što pomaže mehaničko usitnjavanje hrane. Nakon sat ili
dva, hrana je pretvorna u gustu tekućinu sličnu kaši koja ide u tanko crijevo gdje će se desiti 95% apsorpcije hranjivih tvari.

Tanko crijevo se sastoji od tri dijela:
U prvi dio se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače. Sok gušteraće neutralizira kiselinu nastalu u želucu a njeni enzimi sudjeluju u hemijskoj razgradnji hrane do molekula koje se mogu upiti u krv. Jetra proizvodi žuč koja se pohranjuje u žučnom mjehuru, a služi za olakšavanje probave masti. S tim u vezi, bitno je reći da je jetra najveća žlijezda u ljudskom organizmu, ona oslobađa i uskladištava hranjive tvari a neutralizira štetne, njoj se hranjive tvari moraju prilagodit kako bi dospjele u krvotok, a u njoj se odvijaju stotine hemijskih reakcija i pohranjuju životno važni hemijski spojevi poput vitamina i glikogena.

U drugom dijelu tankog crijeva se dovršava razgradnja hrane a u trećem se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv.
Unutarnju stijenku tankog crijeva čine crijevne resice koje upijaju hranjive tvari, a kroz tanko crijevo hrana putuje valovitim stezanjem mišića. U njemu se probavljena hrana pretvara u tekućinu i odlazi u krv.
Iz tankog se crijeva probava nastavlja na debelo crijevo. Nakon što je hrana prošla kroz tanko crijevo ono što je ostalo ulazi u debelo crijevo gdje se, osim resorpcije vode, dešava jedna vrsta fermentacije koja omogućava razbijanje nekih od tvari koje ostaju nakon obrade u tankom crijevu. Probavni ciklus završava izbacivanjem otpadnih tvari iz debelog crijeva.
Cijeli probavni sistem je oko 9 metara dug, a kod odrasle osobe čitav proces probave,od unošenja hrane u usta pa do fekalizacije, traje između 24 i 72h, što ovisi o pojedincu, količini i svojstvima unešene hrane.

Treba imati na umu da se neke namirnice, poput alkohola, apsorbiraju još u želucu te tako direktno ulaze u krvotok.
Crijeva su obložena mikroflorom, koja igra ključnu ulogu u odvijanju probave. Procjenjuje se da je u našim crijevima prisutno oko 400-500 vrsta bakterija, dobrih ili loših. Dobre bakterije moraju dijeliti svoj životni prostor sa bakterijama poput Salmonele, E. Coli, Clostridiuma (njen broj se strašno uvečava uslijed trovanja hranom i uzročnik je proliva), itd. Ono što održava veoma osjetljivu pravilnu ravnotežu između dobrih i loših bakterija u probavnom traktu jeste stabilna i zdrava mikroflora.
Korisne bakterije u pravilu unosimo termički neobrađenom hranom. Danas je, međutim, naša prehrana u velikoj mjeri sterilna, pasterizovana ili obrađena konzervansima što sprečava rast svih bakterija – kako patogenih, tako i onih za čovjeka životno važnih. Svojom prisutnošću, dobre bakterije otežavaju preživljavanje drugim mikroorganizmima i stvaraju kiseline koje onemogućuju rast i razmnožavanje “loših” (patogenih) bakterija, virusa, parazita i gljivica. Probiotičke bakterije sintetiziraju vitamin K (neophodan u procesu zgrušavanja krvi), vitamine B kompleksa i neke probavne enzime koji omogućuju bolju probavu, te sudjeluju u stvaranju bakteriocina (prirodnog antibiotika). Pospješuju apsorpciju kalcija, magnezija i željeza iz hrane. Važni su u prevenciji raka debelog crijeva jer smanjuju stvaranje kancerogenih tvari u crijevima te sudjeluju u njihovoj razgradnji. Neophodni su kod bolesti koje su uzrokovale oštečenja sluznice crijeva (Crohn, ulcerozni kolitis, celijakija- nepodnošljivost organizma na gluten) jer njihovo konzumiranje poboljšava razmjenu tvari, a time i imunitet . Smanjuju rizik od
kardiovaskularnih bolesti na način da snižavaju razine masnoća u krvi.

Zdravu mikrofloru je teško održati jer prehrana bogata mastima i šećerima, izloženost stresu, psihofizička iscrpljenost, kemoterapija, kronične bolesti, uzimanje nekih lijekova (prvenstveno antibiotika, steroida i hormona) mogu negativno uticati na broj “dobrih” bakterija. Posljedično se poveća broj štetnih bakterija i gljivica, pa se hrana ne razgrađuje pravilno. Veći broj loših bakterija mijenja ph vrijednost u crijevima i tada se mogu javiti razne infekcije i gljivična oboljenja. Da bi se to izbjeglo preporučuje se svakodnevno konzumiranje probiotika. Probiotici u bukvalnom prevodu znače „ZA ŽIVOT” (antibiotici znače „protiv života”). Oni pomažu očuvanje i razmnožavanje korisnih bakterijia u našem probavnom traktu.

Dakle, iz ovog kratkog objašnjenja se može zaključiti da je probava složen i iznimno bitan proces u našem organizmu. Ovaj proces se, po pravilu, kada je
ishrana uravnotežena, odvija bez večih tegoba. Ali, budimo iskreni koliko nas ima tri dnevna obroka sa adekvatnim količinama bjelančevina, ugljikohidrata, vitamina
i minerala? Koliko nas se ustručava pred masnim obrocima poput svima dragih čevapa, pečenja ili pomfrit-hamburger-coca-cola kombinacijom? Kako i kada
ručamo, koliko obimno večeramo? Koliko sirovog voča i povrča jedemo?