I na Istoku moć Srebra je poštovana.

Electa koloidna srebrna voda (BiH) Electa revitalizirajući tonik sa ionima srebra (Hr)

U drevnom sustavu čakri, sustavu od sedam svetih energetskih centara našeg tijela, Srebro je poistovjećivano sa šestom čakrom, poznatijom kao „treće oko”. U vedskom sustavu mišljenja, podrijetlo bolesti se objašnjava narušavanjem ravnoteže u čovjekovom energetskom sustavu. Vede preporučuju uzimanje čistih metala koji će pomoći da se uspostavi energetska ravnoteža. Srebro tu ima veoma važnu ulogu kao čistač jetre i svih tjelesnih tekućina.

Srednjovjekovni alkemičari, kako europski, tako i arapski, poklanjali su veliku pažnju Srebru. Ono je u njihovom konceptu zauzimalo istaknuto mjesto među sedam svetih metala. Mnoge alkemijske procedure odnosile su se na pokušaj oplemenjivanja drugih metala svojstvima Srebra, postizanja srebrne boje kao simbola potpune čistoće. U alkemijskim teorijama Srebro je uvijek vezivano za Mjesec i lunarne utjecaje.

Ma što god da su alkemičari radili u svojim labaratorijima, u europskom srednjem vijeku u dobrobiti koje donosi Srebro uživala je opet aristokracija. Svi znamo da se na svim dvorovima, koji su držali do sebe, jelo iz srebrnog posuđa, srebrnim priborom. Nije tu bila riječ samo o dokazivanju prestiža i bogatstva.
Da im je to bila namjera, zašto posuđe i pribor nisu pravili od zlata? Bilo kako bilo, dok su im podanici umirali u epidemijama kuge i kolere, europski vladari i njihove dvorske svite su ostajali netaknuti. Srebrne žlice su ih čuvale od svih pošasti tog doba. Pošto je Srebro izuzetno mekan metal, oni su sa jelom unosili i čestice ovog metala. Rezultat toga bila je slaba plavičasta pigmentacija na njihovoj koži, danas poznata kao argirija, zbog čega su i postali poznati kao „plava krv”.

Današnji konzumenti Srebra neće postati „plavokrvni” zato što se Srebro u koloidnom obliku ne zadržava i ne taloži u organizmu.

Zanimljivo je, također, da se u hrišćanskim hramovima prilikom pričešća uvijek koriste srebrne posude i srebrne žličice. Iako u tim prilikama iz iste žličice pije više stotina ljudi, od kojih netko sigurno ima neku infekciju, nije zabilježeno da je zbog toga ikada došlo do širenja neke bolesti na ostale sudionike obreda. U Rusiji se i dan danas „Srebrna Voda” i „sveta voda” smatraju sinonimima. Njihovi svećenici imaju tradiciju spremanja „svete vode” kuhanjem u srebrnom posuđu. Mnogi vjernici su u prošlosti izliječeni takvom vodom od teških bolesti.

Revoluciju u uvođenju Srebra u medicinu započeli su početkom 16. stoljeća Holanđanin Jan Batist Gelmont i Njemac Franc de la Boa Silvi koji su uspjeli napraviti srebro-nitrat i smjelo počeli primjenjivati ga u tretmanu svježih rana i zapuštenih upala. Ovaj preparat su nazvali „lapis” i on se primjenjuje i dan danas za trenutno zaustavljanje krvarenja, naročito kod brijanja, ali i u ambulantama.
Naučno proučavanje iscjeliteljskog djelovanja Srebra započelo je u drugoj polovici 19. stoljeća, pošto je njemački ginekolog Karl Krede otkrio da 1% rastvor srebro-nitrata ima odlično djelovanje protiv gonoreje. Ovo otkriće je doprinijelo da se spriječe gonorejne upale očiju kod novorođenčadi u njemačkim rodilištima.
Faktički je od tog trenutka započela nova epoha u liječenju opasnih bakterijskih infekcija.

22. kolovoza 1897. njemački kirurg Bene Krede, nastavljajući istraživanja svog oca, napisao je referat o širokim mogućnostima primjene srebrnih preparata u gnojnoj kirurgiji i o odličnim rezultatima liječenja septičkih infekcija intravenoznim davanjem rastvora Srebra, i to na 12. Međunarodnom kongresu liječnika u Moskvi. Tada je B. Krede zajedno sa grupom kemičara predložio preparate koji sadrže neionizirano Srebro: u obliku koloidnih čestica metalnog Srebra (preparat kolargol) i baze Srebra (preparat protargol), čije su modifikacije poslužile u medicini više od 100 godina. Za razliku od ranije primjenjivanih soli Srebra, ovi preparati su imali manje neželjenih efekata.

U Rusiji je Koloidno Srebro dobilo visoku ocjenu liječnika, zbog čega su ga oni široko primjenjivali u vojnoj kirurgiji na poljima Rusko – Japanskog rata 1904.

Srebro davano intravenozno sa uspijehom je primjenjivano u liječenju septičkih artrita, reumatizma, reumatskih endokardija, bronhijalne astme, gripe, akutnih respiratornih oboljenja, bronhitisa, upale pluća, gnojnih septičkih upala, bruceloza, oralno – za liječenje gastritisa, čireva, i drugih bolesti unutarnjih organa, a izvani – za liječenje veneričnih bolesti, gnojnih rana i opekotina.

Široki spektar antibakterijskog djelovanja, neotpornost mikroorganizama, niska toksičnost i odsustvo alergijskih reakcija na Srebro izazvali su veliki interes za Srebro u mnogim zemljama svijeta. 1910. tvrtka „Gejden” je objavila rezultate praktične primjene Srebra u medicini i izdala upute za metode liječenja različitih infekcijskih bolesti: tifusa, upale pluća, upala sinusa, srednjeg uha, sepse, difterije, dizenterije, lepre, meningitisa, epilepsije, sifilisa, akutnog reumatizma, trahoma, endokardita…

VELIKI POVRATAK
Na Zapadu Srebro se na velika vrata vratilo u naučne labaratorije kasnih 70 –ih godina 20. stoljeća, kada je tim liječnika sa Washington Univerziteta u Sant Louis –u, u svojim istraživanjima slučajno primjetio njegove nevjerovatne rezultate u uništavanju patogenih mikroorganizama. Ova istraživanja skrenula su pažnju i drugih naučnika, ali su i danas odlični rezultati koje oni postižu uglavnom poznati uskim naučnim krugovima, dok su daleko od udžbenika medicine, ili apoteke u susjedstvu.

Dok naučna saznanja i najnovije tehnologije nisu osvojile proizvodnju koloida po prihvatljivim cijenama, nisu zaista ni postojali uvjeti da Srebro uđe u masovnu upotrebu, da bude dostupno svim slojevima stanovništva. I danas, na žalost, visoki tehnološki zahtjevi u proizvodnji pravih koloida i ioniziranih čestica nezamislivo male veličine, čine da je povratak srebrne medicine rezerviran samo za najrazvijenije zemlje.

Kada bi vlasti uložile kapital u dodavanje Koloidnog Srebra u vodu za piće, svi bi smo bili mnogo zdraviji i mnoge bolesti bi bile iskorijenjene zauvijek. Ali, kako sada stvari stoje, to je još daleka budućnost.

Za sada, naučnici ispituju moć Koloidnog Srebra u labaratorijima i postižu zapanjujuće rezultate u koje je teško povjerovati. Navodimo izvještaj studije obavljene na Univerzitetu Sjevernog Texasa 2003. godine. Eksperimenti su rađeni in – vitro, tj. ispitivano je djelovanje Koloidnog Srebra na žive kulture raznih patogenih bakterija stafilokoka, kandida, salmonela i pseudomona.

Evo rezultata:

Stafilokoka – populacija više od 10 milijona jedinki nestala je poslije 4 minute izloženosti Koloidnom Srebru koncentracije 15 ppm.
Salmonela – populacija više od 10 milijona jedinki u potpunosti je nestala poslije 7 minuta izloženosti Koloidnom Srebru koncentracije 15 ppm,

Kandida – populacija više od milijardu jedinki nestala je poslije 2 minute,
Pseudomona – populacija od više od 13 milijona jedinki svedena je na nulu poslije 10 minuta.

Nevjerovatno!

U koncentraciji od 30 ppm Koloid Srebra je uništio ove populacije gotovo 2 puta brže, ali su naučnici zaključili da je i ono prvo sasvim dobar rezultat.

Drugo istraživanje rađeno na Mikrobiološkom odjeljenju Brigam Jang Univerziteta pokazalo je da Koloidno Srebro i u vrlo malim koncentracijama zaustavlja razvoj i uništava razne vrste bakterija:

Stafilokoka aureus (izazivač upale pluća, infekcija oka, sepse, postoperativnih infekcija rana, meningitisa, osteomielitisa, itd.) bila je inhibirana već rastvorom koncentracije 2,5 ppm, a ubijena rastvorom od 5 ppm.

Šigela bojdi (izazivač dizenterije) inhibirana je rastvorom koncentracije 1,25 ppm, a ubijena rastvorom od 2,5 ppm.

Salmonela Arizona (uzrok većine trovanja hranom) inhibirana je u rastvoru od 2,5 ppm, a ubijena u rastvoru od 5 ppm.

Escherichia coli (izazivač trovanja hranom, infekcija urinarnog trakta, dječije diareje, infekcija respiratornih organa i infekcija rana) ubijena je koncentracijom od 2,5 ppm.

Pseudomonas aeruginoza (infekcija opekotina i rana, keratitis, pneumonia, meningitis, infekcuje urinarnog trakta) isto tako je inhibirana na koncentraciji 2,5 ppm, a ubijena koncentracijom od 5 ppm.

Streptokoka pneumonae (izazivač pneumonie, meningitisa, sinusitisa, upale uha) inhibirana je koncentracijom od 2,5 ppm, a ubijena koncentracijom od 5 ppm.

Streptokoka mutans (glavni uzročnik zubnih naslaga, upala desni i karijesa) ubijena je pri koncentraciji od 5 ppm, itd.

Dr. Robert Becker, profesor ortopedije na Univerzitetu u New Yorku i jedan od priznatih istraživača Srebra u medicini, primjetio je korelaciju između niskog nivoa Srebra u organizmu i oboljevanja, kao i spore regeneracije kostiju.

Ljudi koji imaju nizak nivo Srebra su veoma često bolesni, imaju bezbrojne prehlade, gripu, groznice, upale i druge bolesti. On vjeruje da je deficit Srebra razlog loše funkcije imunološkog sustava. Otkrio je da Srebro odlično pomaže protiv širokog spektra bakterija i vrusa bez sporednih efekata ili oštećenja stanica organizma pacijenta. „Ali ono radi i mnogo više od toga. Ono ubrzava zarastanje kostiju i regeneraciju povrijeđenih mekih tkiva za više od 50%. Gledao sam kako se koštana i meka tkiva kod pacijenata starijih od 50 godina, u prisutnosti Srebra, regeneriraju istom brzinom kao kod male djece”, piše doktor Becker.

Dr. Gary Smith, poznati američki istraživač kancerogenih oboljenja, piše: „Veoma je moguće da je Srebro ključno povezano sa pravilnim radom prirodnog obrambenog sustava. U nedostatku Srebra narušava se imunološki sustav čovjeka, što u većini slučajeva vodi ka kancerogenim oboljenjima. Mislim da je deficit Srebra u organizmu glavni razlog za postojanje kancera i za tako nagli rast broja ovih oboljenja u svijetu. U istraživanjima smo potvrdili da se kancerogene stanice u prisustvu Srebra prestaju razvijati i tijelo se oporavlja. Kada nivo Srebra drastično padne ili ga uopće nema, kancerogene stanice se nesmetano razvijaju.”

Suvremena američka istraživanja i primjena Koloidnog Srebra pokazuju odlične rezultate u svim bakterijskim infekcijama, liječenju rana, upala i opekotina. U svim slučajevima dokazan je dobar terapijski efekat. U medicinskom centru Univerziteta u New Yorku, na odjeljenju ortopedije, rađena su istraživanja djelovanja ioniziranog Srebra na bolesnike sa postoperativnim infektivnim komplikacijama. Navodimo dio iz njihovog izvještaja: „Na 12 od 14 pacijenata izliječenje je bilo potpuno, a kod svih je primjećeno znatno smanjenje broja bakterija u ranama, što je dokazano direktnim mjerenjima. Ni u jednom slučaju nije bilo neželjenih posljedica liječenja Srebrom.” Jedinjenja Srebra primjenjuju se u liječenju 70% slučajeva opekotina u SAD – u.

U nekoliko labaratorija rađena su i ispitivanja na trenutno najrazornijem HIV virusu. Naučnici Medicinskog centra California Univerziteta u Los Angelesu traže da i ovaj virus, kao i svi drugi, vrlo brzo biva uništen rastvorom Koloidnog Srebra. Iako je potpuno dokumentirano 8 slučajeva izliječenja HIV pozitivnih osoba, ova istraživanja nisu potvrđena na dovoljno reprezentativnom uzorku, te se ne može ništa tvrditi sa sigurnošću. Ipak, HIV pozitivne osobe neće ništa izgubiti ako pokušaju sa udarnim dozama Koloidne Srebrne Vode (dvije žličice svako dva sata), ne može im naškoditi i, ako ništa drugo, u svakom slučaju će ojačati njihov narušeni imunološki sustav. Jer, kao što je poznato, HIV virus ne ubija sam po sebi, on zapravo onesposobljava obrambeni mehanizam, pa HIV – pozitivne osobe postaju potpuno neotporne na sve vrste infekcija, koje kod njih dovode do tragičnog ishoda.

Najnoviji prodori u liječenju karcinoma također idu u ovom pravcu. Poznati su uspjesi Dr. Bjorna Nordenstroma iz Švedske koji postiže velike uspijehe u liječenju raka dojke. U čemu se sastoji njegova metoda? On stavlja igle od čistog Srebra u tkivo kancera i propušta kroz njih slabu struju. Na taj način, inače veoma skup zbog opreme koja je neophodna za tu vrstu terapije, on zapravo stvara Koloid Srebra direktno u kancerogenom tkivu i tako ga uništava. Da li bi se kancer uopće mogao razviti ako bi u organizmu naišao na Koloidno Srebro? Dr. Gary Smith na osnovu svojih istraživanja tvrdi:”Kada je Srebro bilo prisutno, stanice kancera su se dediferencirale i tijelo se oporavilo.”

Na drugoj strani svijeta, u Rusiji, istraživanja upotrebe Srebra teku bez administrativnih zabrana i utjecaja, pa su tamo i teorijske i praktične spoznaje mnogo bolje dokumentirane. Ruski naučnici se slažu u jednom – da je najefikasniji oblik korištenja Srebra vodeni koloidni rastvor koji sadrži aktivne ione Srebra.

O tome doktor medicinskih nauka J.P.Uljanov, načelnik OLR odjeljenja Klinike „Agami” u Moskvi piše:

„U vodenom rastvoru ioni Srebra ostaju aktivni iako su u obliku stailiziranog hidratiziranog Srebra Koloidnog Srebra. Razlog tome je svojstvo bipolarne molekule vode da obrazuje neku vrstu opne koja obuhvaća anione i katione i onemogućava njihove međusobne reakcije, što omogućava njihovu stabilnu disocijaciju u rastvoru. Faktički, fragmenti molekula vode stvaraju dovoljno stabilnu opnu koja čuva slobodno i aktivno stanje iona Srebra.

Zbog svega ovoga, čak i kada dođe u želudac, stabilizirano hidratizirano Srebro se ne izlaže značajnom djelovanju iona klora i uspješno prodire u krvotok. Isto tako lako, pod zaštitom molekula vode, ioni Srebra lako prodiru u organizam i preko kože. Cirkulirajući u krvotoku i međustaničnoj tekućini u tkivima, hidratizirani ioni Srebra bez ikakvih prepreka dolaze do patogenih mikroba, virusa i gljivica, a zatim sjedinjujući se sa enzimom disanja blokiraju dišnu funkciju i uništavaju ih. Pri tome, patogeni mikroorganizmi ne mogu postići rezistentnost na ubitačno djelovanje iona Srebra, onako kako to rade u odnosu na antibiotke. Korisnu floru želuca ioni Srebra ne dotiču i čak pomažu u borbi protiv disbakterioze, stimulirajući rast savršenijih bakterija koje su korisne za čovjeka.”

Po podacima do kojih je došao I.A. Vojnar ioni Srebra učestvuju u metaboličkim procesima u organizmu. Pod utjecajem Srebra dva puta se povećava intenzitet oksidacije fosfora u mitohondrijima velikog mozga, a također se uvećava sadržaj nukleinskih kiselina, što poboljšava funkciju mozga. U labaratorijskim ispitivanjima – inkubaciji različitih tkiva u fiziološkom rastvoru koji sadrži 0,001 mg/l kationa Srebra – pokazalo se slijedeće: potrošnja kisika moždanog tkiva povećala se za 24%, tkiva srčanog mišića – za 20%, tkiva jetre – za 36%, bubrega – za 25%.

U Virusološkom labaratoriju Kijevskog državnog univerziteta provedeno je istraživanje fiziološkog djelovanja Srebra. Rezultati su pokazali da doze Srebra od 0,005 mg/l, 0,020 mg/l i 0,125 mg/l u vodi za piće utječu blagotvorno na eksperimentalne životinje. Krtice koje su pile vodu obogaćenu ionima Srebra dobivale su na težini i više se razvijale, nego životinje kontrolne grupe. Pomoću spektralne analize u jetri eksperimentalnih životinja ustanovljen je sadržaj od 0,02 mg na 100 gr suhe mase, što odgovara normalnom sadržaju Srebra u tkivu jetre.

Dakle, potvrđeno je da su navedene doze u vodi za piće fiziološke i nemaju nikakve negativne posljedice na organizam pri dugotrajnijoj upotrebi.

Veliki doprinos izučavanju antibakterijskih svojstava Srebrne Vode, njenoj primjeni u pročišćavanju vode za piće i čuvanju hrane dao je akademik L.A.Kuljski. Njegovi eksperimenti, a kasnije i radovi drugih istraživača, dokazali su da ioni metala i njihova nestabilna jedinjenja koja su sposobna da se u vodi raspadaju na ione, izazivaju uništavanje mikroorganizama. U svim slučajevima baktericidno djelovanje iona Srebra bilo je u direktnoj zavisnosti od visine koncentracije iona Srebra. U usporedbi baktericidnog djelovanja ioniziranog Srebra sa drugim standardnim preparatima došlo se do zaključka da je njegova efikasnost 1750 puta jača od karbolne kiseline i 3,5 puta jača od klora. Pri tome spektar mikroorganizama na koje Srebro pogubno djeluje je neuporedivo širi od mnogih antibiotika i sulfanilamida. Baktericidni efekat se postiže minimalnim dozama ioniziranog Srebra.

V.S. Brizgunov sa grupom autora je objavio svoje istraživanje koje dokazuje da Srebro ima mnogo moćnije antimikrobno djelovanje od penicilina, biomicina i drugih antibiotika, i da uništava bakterije koje su otporne na antibiotike. Na klinikama su ispitivali bakterije koje su bile od posebnog interesa za liječnike, zlatnu stafilokoku, proteus vulgaris, gnojnu i stomačnu streptokoku. U kliničkim ispitivanjima ioni Srebra su različito utjecali na različite vrste bakterija od baktericidnog djelovanja (sposobnost da ubijaju mikrobe) do bakteriostatičnog djelovanja (sposobnost sprečavanja razmnožavanja bakterija). U odnosu na zlatnu stafilokoku i većinu koka djelovanje Srebra značajno prelazi učinak antibiotika.

Postoje podaci da je osjetljivost raznih patogenih i nepatogenih organizama na Srebro nejednaka. Patogena mikroflora je mnogo osjetljivija na ione Srebra, nego nepatogena. Oslanjajući se na ovu činjenicu J.P. Mironenko je još 1971. godine razradio sistem liječenja disbakterioza (nedostatka korisne mikroflore iz različitih razloga) rastvorom ioniziranog Srebra koncentracije 0,5 mg/l i postizao je ujednačene terapeutske efekte kod gotovo svih pacijenata.

Niz istraživača je ustanovio da ioni Srebra deaktiviraju viruse gripe A-1 i B, neke entero i adeno – viruse, a također i inhibiraju virus SIDE, te pokazuju dobar terapeutski rezultat u liječenju virusnih oboljenja. Oni su konstatirali veliko preimućstvo terapije Koloidnim Srebrom u odnosu na standardnu terapiju. L.V. Grigorjeva je eksperimentalno ustanovila da je za terapiju Koksaki virusa serotipova A – 5, A – 7 i A – 14 potrebna znatno veća koncentracija Srebra od 0,5 do 5 mg/l, nego za esherihiju, salmonelu i druge stomačne bakterije (0,1 do 0,2 mg/l).

Ima mnogo teorija koje objašnjavaju mehanizam djelovanja Srebrnih iona na mikroorganizme. Najrasprostranjenija je „adsorbciona teorija” po kojoj stanica gubi životnu sposobnost zbog međusobnog djelovanja elektrostatičkih sila koje nastaju između stanice bakterije koja ima negativnu naelektriziranost i pozitivno naelektriziranih iona Srebra, koji se lijepe na stanicu bakterije. Drugi istraživači poseban značaj pridaju fizičko – kemijskim procesima, odnosno oksidaciji protoplazme bakterije u kojoj Srebro igra ulogu katalizatora. Voraz i Tofern su 1957. objašnjavali antimikrobno oligodinamičko djelovanje Srebra time što ioni Srebra vezuju enzime koji sadrže SN i SOON grupe, a Tonli i Vilson narušavanjem osmotičke ravnoteže stanice. Ako, dakle, sažmemo sve ove teorije, proizlazi da je mehanizam djelovanja Srebra na stanicu bakterije višestruk. Ioni Srebra se sakupljaju na staničnoj membrani bakterije, ona ostaje živa ali se time narušavaju neke njene funkcije, kao što je na primjer razmnožavanje. Ioni Srebra dalje prodiru u unutrašnjost stanice bakterije kroz membranu i inhibiraju enzime lanca disanja i procese oksidacije, zbog čega stanica umire.

Posebno je zanimljivo djelovanje iona Srebra na stanice višestaničnog organizma. Eksperimentalno je dokazano da pri istovremenoj inkubaciji živog tkiva mozga miša i raznih mikroorganizama u rastvoru koji sadrži ione Srebra, morfologija eritrocita i leukocita ostaje neizmjenjena, dok mikroorganizmi bivaju uništeni. Stanice mišjeg tkiva su se zaokruglile, ali nije bilo promjena na njihovim membranama. One su se dalje razmnožavale, sačuvale normalnu staničnu strukturu i životnu sposobnost. Ova istraživanja dokazuju da ioni Srebra ne djeluju razarajuće na stanice mikroorganizama, za razliku od stanica mikroorganizama.

Nakon dvadesetogodišnjih istraživanja Dr. Uljanov je došao do zaključka da postoje ljudi sa većim potrebama za Srebrom koje je on nazvao „srebro zavisni”, i oni čije su potrebe za Srebrom normalne.

On preporučuje slijedeće:

Mora se priznati da je Srebro strukturni mikroelement koji ulazi u sastav najvažnijih tkiva i organa našeg organizma. To Srebro učestvuje u procesima razmjene materija i troši se, i zbog toga je potrebno svakodnevno unositi nove ione Srebra. Obično Srebro dolazi u naš organizam preko hrane – naročito krastavaca i kupusa, ali to su veoma male količine, ako ih danas uopće i ima. Zato je neophodno redovno unošenje Srebra u količini od 0,09 mg na dan čak i srebro – nezavisnim ljudima radi popune strukturnih rezervi ovog mikroelementa. Najbolje je Srebro uzimati u obliku ioniziranog koloidnog rastvora.

Baktericidno svojstvo Srebra pokazuje se već pri minimalnim koncentracijama u Srebrnoj Vodi (0,1 – 001 mg/l) i one garantirano uništavaju više od 260 raznih vrsta bakterija, virusa i gljivica. Zato se preporučuje uzimanje ove vode u sezoni jesen – zima da bi se efikasno zaštitili od prehladnih adeno – virusa, paragripoznih i gripoznih virusa, a tokom ljeta radi zaštite od želučanih bakterijskih infekcija bez problema disbakterioze. Znači da je redovan unos preparata koji sadrže Srebro u malim koncentracijama neophodan i koristan čak i srebro – nezavisnim ljudima. Na primjer, redovno ispiranje grla i stavljanje kapi u nos pomoći će da se unište virusi u gornjim dišnim organima i zaštititi ih od infekcija vezanih sa prehladama.

Ljekovito svojstvo Srebra, protivupalna i imunozaštitna reakcija tkiva na ione Srebra, javlja se pri značajnijim koncentracijama koje su veće 3 do 4 puta od onih preventivnih. Uzimanje većih koncentracija je nročito važno za srebrno – zavisne ljude, što se objašnjava njihovom povećanom potrebom za ionima Srebra koji bi im omogućili pravilno funkcioniranje imunološkog sustava. Pošto se pri konvencionalnom liječenju preparati sa Srebrom rijetko primjenjuju, ti ljudi faktički ne dobijaju njima neophodan lijek. To po pravilu dovodi do nezaliječenih bolesti koje često prelaze u grupu kroničnih, jer obično liječenje njima ne pomaže. Za takve pacijente čak i male količine Srebra mogu biti spasonosne, a povećane koncentracije aktivno im pomažu da se izbore čak i sa teškim oboljenjima. To znači da zdravlje srebrno – zavisnih ljudi zavisi od uzimanja većih količina srebrnih iona. Za njih je također blagotvorno korištenje srebrnih posuda, nošenje srebrnog nakita i korištenje krema sa Srebrom.

Pitanja je i dalje mnogo, a odgovora za sada malo. Ipak, sve je više liječnika i naučnika u svijetu koji su se posvetili ovim istraživanjima i koji su uvjereni da je ionizirano Koloidno Srebro lijek koji će napraviti revoluciju u medicini 21. stoljeća