Electa - Kombuha napitak
Electa – Kombuha napitak

Kombucha gljivi su se kroz vrijeme davala mnoga imena. Zvali su je: kineska, japanska, indijska, ruska gljiva, zatim čajni kvas, ma gu, cha gu, hongo, heldenpilz, kochakinoko, gljiva dugog života, čudotvorna gljiva, čajni grib, mančurska gljiva, itd.

Ovdje je skraćen odlomak knjige „KOMBUCHA- NAPITAK OD GLJIVE ZA DUGOVIJEČNOST”, autora Günther W. Frank – a.

Poslije Patriotskog rata (1941-1945) broj oboljelih od raka se iz godine u godinu povečavao u Sovietskoj uniji. Početkom 1951 god. naučna akademije URSS-a i centralni institut onkološkog istraživanja u Moskvi odlučiše se, između ostalih istraživanja, i za detaljnu analizu statističkih podataka o učestalosti pojedinih vrsta raka po regionima i gradovima u URSS-u. U tu svrhu, navike i uslovi života populacije pojedinih dijelova u kojima je rak bio osobito malo prisutan su trebali biti posebno analizirani i kontrolisani.

Na taj način su se pokušala dobiti nova saznanja iz oblasta patogeneze i ako je moguće nove efikasne terapije protiv raka. Poslije opsežnih istraživanja otkriveno je da u centralnom Uralu, malenoj regiji imena Perm na rijeci Kama nije bilo gotovo nikako oboljelih od raka, a i ako jeste to su u najvećem broju bili imigranti. Industrije je bila u punom razvoju, sa pojačanim emitovanjem zagađenja poput potasiuma, olova, merkura, azbesta u zrak. U tom periodu u rijeci Kama su se javljale masovna uginuća riba i drveća u okolini.

Istraživačka ekipa se podijelila u dvije grupe. Dr. Molodejew je bio na čelu ekipe koja je istraživala predio po imenu Ssoiikamsk, a dr. Grigorijew na čelu ekipe koja je istraživala predio Bereneski. Istraživaći su metodom slučajnog uzorka ispitivali porodice i uzimali u obzir bezbroj faktora i klasifikacija.

Ni po kojoj tačci, se populacija tih predjela nije razlikovala od ostatka URSS-a, iako su životna okolina, tlo, voda, flora i fauna bili mnogo zagađeniji nego u nekim drugim dijelovima države.
Zabilježeno je da stanovništvo konzumira puno više alkohola i nikotina nego u drugim dijelovima Rusije, ali se činilo kao da se nemogu napiti. Bio je zabilježen i veoma mali broj saobračajnih nesreća te nesreća na poslu, kao i incidenata koji su posljedica alkohola. Uz to stanovnici gotovo nikada nisu išli na bolovanje, njihov odnos prema radu bio je puno bolji nego u ostalim dijelovima Rusije i generalno čitava atmosfera je bila veoma pozitivna i produktivna.

Sve je to istraživaćima bilo jako kontradiktorno i nejasno.

Jednog tmurnog ljetnog dana, Dr. Molodejew je otišao ispitivati jednu od već bezbroj ispitanih porodica. Muškarac i Žena su bili na poslu, djeca u obdaništu pa je zatekao samo staru kučepaziteljicu. Ona ga ponud osvježavajućim pićem koju je ovaj sa zahvalnošću prihvatio. Dr. Molodejew se iznenadi prijatnim okusom pića kojeg do tada nije poznavao. Upita staricu o čemu se radi, i ona mu objasni da je to čajni kvas, nastao vrenjem zaslađenog čaja i čajne gljive. Pokazala mu je i kako u maloj prostoriji jedne do drugih stoje kamene posude prekrivene gazom. Skonivši gazu sa jedne od njih oslobodi se kiseli miris fermentacije. Na površini je plivala tanja, bjelkasta, želatinasta masa.
Dr. Molodejew prokomentarisa da neizgleda baš najukusnije ali mu žena reče da je vrlo zdravo, probavljivo i energizirajuće.
Starica mu objasni da u čitavom Ssoiikamsku nepostoji domačinstvo koje ne koristi čajni kvas. Reče mu također, da se čajni kvas priprema već stotinama godina, te da ga je putnik iz kine donio caru da pravi „vino” od čaja. Poslije nekog vremena car odluči da to „vino” nije po njegovom ukusu i dade ga narodu želeći tako utaliti žeđ naroda „vinom” koje neopija.

Do gotovo identičnih saznanja je došao i Dr. Grigorijew u oblasti Bereneski.

 

Počeše tada sa naučnim analiziranjem čajnog kvasa. Uz pomoć Centralnog bakteriološkog instituta u Moskvi, na bazi slika i uzorka, dođoše do saznanja da se radi o simbiozi više vrsta bakterija i kvasaca pozate kao kombucha gljiva. Radilo se, zapravo, o bjelkastoj sluzavoj masi koja plutajući na čaju razgrađuje šećer i pretvara ga u mnoštvo vitamina, minerala te organskih kiselina poput glukoronske kiseline, mliječne kiseline, vitamaina B kompleksa, vitamina C, itd.
Podatci instituta su pripisivali ljekovitost kombuhe prisustvu glukoronske kiseline koja eliminiše toksine, usninskoj kiselini koja ima jaka antibiotska svojstva, te prisustvu porirodnog germanijuma. Analize urina osoba koje su počele piti kombuhu otkrivaju značajnu eliminaciju teških i toksičnih matala (merkur, olovo, kadmiju, cezij, …) koji nisu prisutni u napitku.

Ljeninov lični ljekar, Dr. Winogradow, koji je također bio član naučne Akademije URSS-a, naredi druge serije medicinskih i farmakoloških testova na ovom napitku.
Glas o ovoj čudesnoj gljivi dođe do Ministra unutrašnjih poslova L.P. Berija kojem sve objasniše i koji odluči to podijeliti sa drugom Staljinom koji je jako često sanjao da umire od raka. U proljeće 1952 god., savjet od 12 ljekara, a po preporuci Berija, dadoše zeleno svijetlo da Staljin pije Kombuhu. Dva ambiciozna generala KGB-a, koji su sanjali uzeti mjesto ministra Berija, se raspitaše o kombuhi i rekoše Staljinu da Dr. Winogradow i njegovi saučesnici uzgajaju veoma opasnu vrstu plijesni i da ga njom žele lagano i diskretno otrovati. Bez ikakve provjere i objašnjenja Staljin dade uhapsiti Dr. Winogradow- a i njegove kolege. Zatvoriše ih u Moskovski zatvor Ljubljanka i zaustaviše sva istraživanja vezana za Kombuhu. Sudili su im u procesu poznatom kao „Moskovski medicinski proces” 1953 god. Proglasiše povratak prirodnoj medicini i liječenju nenaučnom i protivrevolucionarnom. Smatraše da se na taj način sovijetska nauka htjela ismijati i izrugavati. Sovijetska nauka se nemože spustiti na nivo da kopira prirodu kada ju može nadmašiti. Sudije prihvatiše da se eksperimenti i upotreba kombuhe nastavi u zatvorima radničkih kampova, što omogući većem broju zatvorenika, i ako otpisani od zvanične medicine, da pobijedi bolest.

Dr. Winogradow- a i njiegove kolege oslobodiše i vratiše u službu poslije Saljinove smrti. Berije, Rjumina i Ignatijeva osudiše na smrt zbog intriga.
Nažalost, ispitivanja kombuhe nikada nisu nastavljena…

ronald-reganKada je Američki presjednik Ronald Regan bolovao od raka, Japanci su mu kao znak želje za brzim ozdravljenjem poklonili kombuhu koju je pio do litra na dan. I ako je bolest više puta metastazirala, Predsjednik je živio još dvadesetak godina.

Prvi opis u obliku knjige, u kojemu je tema bila čajna gljiva, pojavio se 1954. Knjižica od 54 stranice napisana na ruskom jeziku imala je naslov “Čajna gljiva i njezina terapeutska svojstva”. Autor G. F. Barbancik izvještava u svom uvodu o prvoj primjeni uvarka čaja od gljive kao iscjeljujućeg lijeka u terapeutskoj klinici Omske bolnice. On izvještava o uspješnoj terapiji kod tonzilitisa, raznih internih bolesti, naročito onih upalne prirode, zeludčanog katara uzrokovanog premalenom proizvodnjom kiseline, crijevnih upala, dizenterije, arterioskleroze, visokog krvnog pritiska, skleroze itd.

Doktor medicine Dr. Rudolf Sklenar iz Licha, Oberhessen, izvještava 1964. u časopisu “Eksperimentalna iscjeliteljska znanost” o uspjesima svojeg načina dijagnoze i terapije: “Istaknuti prirodni lijek je napitak gljive pod nazivom Kombucha, koji djeluje detoksikacijski u svakom pogledu i koji rastvara kako mikroorganizme tako i kolesterol.” Dr. Sklenar je razvio biološku terapiju raka u kojoj Kombucha zajedno s drugim biološkim lijekovima kao što su koli-preparati, igra važnu ulogu u saniranju crijevne flore. U maloj publikaciji od 8 stranica pod nazivom “Dijagnoza raka zasnovana na krvi i tretman raka, prekanceroznih stanja i drugih metaboličkih bolesti sa Kombuchom i koli-preparatima” dr. Sklenar izvještava o učinkovitosti vitamina, mliječne kiseline i glukuronske kiseline. “Oni uništavaju štetne mikroorganizme (viruse, bakterije, plijesni) i rastvaraju otpadne tvari i toksične naslage (mokraćna kiselina, kolesterol itd.)”. Kombucha uzrokuje “izvanrednu detoksikaciju organizma”. Putem uživanja tog napitka dodatno se postiže “zamjetno okrepljenje čitavog endokrinog sustava i poboljšanje metabolizma”.
Dr. Sklenar izvještava da je imao priliku sa čajem od gljive uspješno tretirati: giht, reumu, arteriosklerozu, artritis, disbakteriju, zatvor, impotenciju, nespecifična krvarenja, gojaznost, furunkulozis, bubrežne kamence, kolesterol, rak i to naročito njegove rane stadije, itd.

Dr. Veronika Carstens (1987), supruga bivšeg njemačkog predsjednika, preporučuje Kombuchu u seriji pod naslovom “Pomoć iz prirode – Moji lijekovi protiv raka”, riječima: “kombucha odstranjuje otrove iz organizma i jača metabolizam, što poboljšava obrambenu sposobnost.”

Specijalist za prirodno iscjeljivanje A. J. Lodewijkx iz Ermela, Nizozemska, piše o Kombuchi u svojoj knjizi “Život bez raka”: “Kombucha gljiva ima snažna antiseptička svojstva. Čaj pročišćava endokrini sistem i potiče eliminaciju; kroz Kombucha čaj se neutralizira i eliminira mokraćna kiselina. Stoga je ovaj čaj izvrstan lijek protiv gihta, reume, artritisa, bubrežnih kamenaca, crijevnih disbakterija, ali naročito protiv raka i njegovih ranih stadija jer Kombucha gljiva vrši snažan utjecaj na endobionte koji uzrokuju bolesti. Kao što smo vidjeli, upravo ti endobionti eliminiraju crvena zrnca kod nepovoljne promjene pH. Kod svih metaboličkih bolesti i raka, Kombucha je jedinstveni napitak za detoksikaciju tijela. Ona uklanja metabolički otpad i tako normalizira pH krvi.”

Komuha napitak je stigao i u Hollywood! Glumice poput Gwyneth Paltrow, Kirsten Dunst, Lindsay Lohan, Madonna, Halle Berry, Meg Rayan, Anna Paquin, Cher, Barbara Streisand, Alec Baldwin i Susan Saradon svakodnevno piju ovaj eliksir.